fbpx

Europsko vijeće

Europsko vijeće, koje čine čelnici država ili vlada država članica daje nužan poticaj razvoju Europske unije i određuje opće političke smjernice.

Europsko vijeće povezano je s Komisijom tako što je predsjednik Komisije član Europskog vijeća bez prava glasa. Predsjednik Europskog parlamenta također se obraća Europskom vijeću na početku sastanka. Stupanjem na snagu Ugovora iz Lisabona, uvedeno je dugoročno predsjedništvo Europskog vijeća te je Europsko vijeće postalo institucija Unije. Europsko vijeće je sastanak na vrhu čelnika država i vlada država članica Europske unije. Prvi takav „europski sastanak na vrhu” održan je u Parizu 1961. te su nakon 1969. takvi sastanci postali učestaliji.

Ugovorom iz Lisabona Europsko vijeće postalo je punopravna institucija Europske unije te je utvrđen njegov zadatak „pružanja Uniji nužnog poticaja za razvoj i određivanje smjerova opće politike i prioriteta”.

Europsko vijeće saziva njegov predsjednik i okuplja čelnike država ili vlada država članica i predsjednika Komisije. U njegovu radu sudjeluje i visoki predstavnik za vanjske poslove i sigurnosnu politiku. Predsjednik Europskog parlamenta pozvan je obično da drži govor na početku sjednice. Nakon stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona, Europsko vijeće sastaje se barem dva puta u šest mjeseci. Predsjednički mandat traje 30 mjeseci i moguće ga je jednom obnoviti. Europsko vijeće obično odluke donosi jednoglasno. Međutim, o brojnim važnim imenovanjima odlučuje kvalificirana većina (primjerice u slučaju imenovanja predsjednika Europskog vijeća).

Europsko vijeće potpuno je neovisno u donošenju odluka te u tom procesu, u većini slučajeva, nije potrebna inicijativa Komisije niti sudjelovanje Parlamenta. Međutim, predsjednik Europskog vijeća mora podnositi izvješće Parlamentu nakon svakog sastanka.

Europsko vijeće daje Uniji „potrebni poticaj za razvoj” i definira njezine „opće političke smjerove i prioritete”, određuje načela i opće smjernice zajedničke vanjske i sigurnosne politike i odlučuje o zajedničkim strategijama za njihovu provedbu.

Od 2009. godine zbog krize državnog duga Europsko vijeće i sastanci na vrhu postali su glavni čimbenik u suočavanju s posljedicama svjetske bankovne krize. Od početka 1990-ih godina, pitanja vanjske i sigurnosne politike važna su točka na dnevnom redu na sastancima na vrhu Europskog vijeća. Odluke donesene u tom području obuhvaćaju primjerice međunarodnu sigurnost i borbu protiv terorizma te Europsku politiku susjedskih odnosa i odnose s Rusijom.